U zadnje vrijeme mi se desilo par bizarnih situacija, onih kad očekuješ jedno, a naiđeš na nešto toliko drugo, da ostaneš bez teksta. I baš ništa nije upućivalo na to da će neke takve naizgled sasvim ordinarne priče otići toliko mimo centra...
Piše: Sara Krajina Jazvić
Read more »
Ništa mi nema ljepše od praznične sezone! Doduše, ona u Londonu počne svake godine sve ranije, pa već početkom novembra zasvijetle se božićni i novogodišnji ukrasi po drveću, ulicama i izlozima. Vjerovatno je to malo budalasto, tako krenuti sa obilježavanjem praznika skoro 2 mjeseca unaprijed, ali i ja, kao i svi ostali, lako padnem...
Read more »
Dolazi zima, duga i hladna... S tim u vezi, muž i ja smo se bacili u dotjerivanje stana i sitne popravke kako bi nam kuća bila što toplija, ugođaj što ljepši, a i kako bi sve bilo na svom mjestu kad nam uskoro dođe prinova. Čovjek tako krene od dobrih namjera i s puno...
Read more »
Kad se samo sjetim starih vremena i kako se jadna majka dovijala da učini koliko može sa ono malo što joj je bilo na raspolaganju. Recimo, otkuhavanje veša u velikom loncu ili ručno pranje bezbrojnih tanjira sa ono malo tople vode koliko u jednom cugu stane u mali sudoperski bojler. Ja, fino ušuškana u...
Read more »
Prema Darwinovoj teoriji, opstaju oni koji se najbolje prilagođavaju. Moj je život tipični primjer pokušaja da pronađem ravnotežu između moje londonske i sarajevske realnosti. Pomalo je konfuzno, ali često i vrlo zabavno prešaltavati se s jednog sistema na drugi. Jedan dan čujem sebe kako naručujem „Deset u pola, reš somun i mlijeko", a već...
Read more »
Ljeti je najljepše kad se sakrijem od vrućine u popodnevnim satima u lijepo rashlađenoj sobi, uz svježu, hladnu limunadu, i taman da malo preklopim oko u tom miru i milini, kad čuješ: „Dgdgdgdg..." - buše majstori pneumatičnom bušilicom. Svako ljeto kod novog komšije, i taman pomislim da sam ovog ljeta dobro prošla, nema ih...
Read more »
Ljeto je, odmor me tek čeka, a radujem mu se još od prošlog ljeta. I tako nešto razmišljam o ljetima, sjećam se prošlog, i onog prije njega, pa i nekoliko godina unazad, ali moram malo zastati da se sjetim svih koja su do sada bila, jer nabralo ih se pomalo, trideset i koje...
Piše: Sara...
Read more »
Pišući u ovom broju o bagremu, dudu, zovi i rezdelijama, prisjetih se djetinjstva i kako smo ih nekad brali, obično u tuđim baštama, viseći sa grana kao mali majmunčići. Bez obzira na strah i strepnju da ne naiđe gazda i ne nalupa nas, pamtim taj osjećaj uzbuđenja, sreće i postignuća.
Piše: Sara Krajina Jazvić
Read more »
U maju, kada sve miriše i cvjeta, javi mi se neka posebna želja da i ja izgledam lijepo, valjda da ne kvarim prosjek prirodi koja je tada u svom top izdanju. Na sunce tada izađu moje proljetne haljine, što čekaju spremne još od početka aprila, svježe ispeglane i još obavijene zanosnim mirisom omekšivača. Ništa...
Read more »
Kako sam i obećala u kolumni iz prošlog broja, evo donosim izvještaj kako napreduje vježbanje sa mojom trenericom „ubicom dječijeg lica". Ohrabrena vidnim napretkom (napunjena energijom, gipkija i lakša na nogama), usudim se učiniti drugi korak: upotpuniti vježbanje sa dijetom. Naime, počela se dešavati čudna stvar - što više vježbam, to mi je apetit...
Read more »