
Gusto i TV kuhar Vjeko Kramer vam predstavljaju recepte za ukusna predjela, glavna jela i deserte iz emisije „Lonci i poklopci”
PREDJELA
1. Pašteta od tune
Sastojci: tunjevina, majoneza, senf, crveni luk, kuhana jaja, sok limuna, maslinovo ulje, crne masline, so i biber
Priprema: Tunjevinu iz konzerve izdrobite viljuškom ili u blenderu. Dodajte majonezu i senf te promiješajte. Luk očistite i nasijecite na najsitnije kockice kao i kuhana jaja. Sve sastojke zajedno promiješajte, pa začinite limunovim sokom, maslinovim uljem, solju i biberom. Poslužite u zdjelicama kao dio hladne zakuske ili već namazano na kanape sendviče.
Vjeko kaže: Tuna pripada obitelji tunjeva (Thunnidae) i najpoznatija je krupna plava riba. Kako je njeno meso jako ukusno, u zadnjih je 20-ak godina postala jedna od najtraženijih i najcjenjenijih riba u svijetu uopće. Postoje razne vrste tune, ali najčešće su plavorepa (za koju kažu da je najbolja), žutorepa (nju preferiraju Japanci), skipjack ili prugasta tuna i albacore, koja ima vrlo svijetlo meso pa je još zovu i bijela tuna ili morska piletina.
Tuna je nutritivno vrlo bogata namirnica, dobar je izvor proteina, minerala i vitamina B kompleksa, a poznata je i po izvoru esencijalnih omega-3 masnih kiselina. Proteini su u tuni vrlo kvalitetni, sadrže obilje esencijalnih aminokiselina. Lako su probavljivi i odgovaraju ljudima svih dobi, a uz to tuna ima manje masnoće od govedine, peradi ili svinjetine. Tuna je odličan izvor omega-3 masnih kiselina, u koje se ubrajaju EPA (eikosapentaeoična kiselina) i DHA (dokosaheksaenoična kiselina). Svježa se tuna prodaje u ribarnicama cijela ili u obliku odrezaka. Cijela bi tuna trebala biti uronjena u led dok se odresci polažu na ledenu površinu. Ovisno od sorte, boja mišića tune može biti od izrazito bež, preko ružičaste do tamnocrvene. Osim boje, svježinu ribe određuje i čvrstoća i kompaktnost mesa. Izbjegavajte kupnju tune koja ima suhe ili smeđe mrlje po tijelu, na presjeku jaku promjenu boje oko središnje kosti ili pojavu smeđe boje preko cijele površine odreska. Pri odabiru, osim vidljivih promjena kvarenja, veliku ulogu ima i miris.
2. Salata od hobotnice
Sastojci: hobotnica, kuhani krompir, crveni luk, bijeli luk, mini paradajz, crne masline, maslinovo ulje, aceto balsamico, limnov sok, peršunov list
Priprema: Hobotnicu skuhajte u vodi, pa procijedite nakon 20-ak minuta i ostavite da se ohladi. Kada je hladna, nasijecite je na komadiće, odnosno kolutiće. Dodajte joj crveni luk isječen na kockice i jedan dio sječen na rezance. Također dodajte i sitno sjeckani bijeli luk pa začinite sa maslinovim uljem, acetom balsamicom, solju i biberom. To je osnovni i najjednostavniji recept. Ja volim dodati još malo tanko sječenih kuhanih krompira, crne masline i mini paradajz. Obavezno pospite sa dosta sitno sjeckanog peršunovog lista.
Vjeko kaže: Hobotnica pripada obitelji Octopodidae i najveći je jadranski glavonožac. Najviše je ima u Sredozemlju, ali njome su bogata i druga mora. Živi na dnu među pukotinama stijena. Čitavo je njezino tijelo snažan mišić obavijen sluzavom kožom. Ima veliku glavu i osam jednakih krakova s dvorednim prijanjaljkama, u čijoj se sredini nalaze čeljusti slične kljunu papige. Dio tijela s probavnim i dišnim organima manji je nego što su krakovi, a ima izgled vrećice koja se zove plašt.
Vitamin piridoksin (B6) kojim obiluje meso hobotnice pripada grupi vitamina B kompleksa. Hrana bogata tim vitaminom potiče brojne procese u organizmu koji štite nervni sistem, sudjeluje u razgradnji ugljikohidrata, te sprečava nakupljanje homocisteina u krvi koji uzrokuje bolesti srčano-krvožilnog sistema jer sudjeluje u otvrdnjenju arterija i stvaranju ugrušaka.
Hobotnica se najčešće prodaje svježa ili smrznuta u specijaliziranim radnjama i ribarnicama. Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo. Svježinu hobotnice osigurat ćete i kupovinom neočišćene hobotnice jer stajanjem ona poprima neugodan miris, dok očišćena hobotnica može stajati i nekoliko dana.
GLAVNA JELA
1. Piletina i riba pohane u pivu - orli
Sastojci: pileća prsa, fileti oslića, jaja, mlijeko, brašno, pivo, povrtni začin, so i biber, ulje
Priprema: Pileća prsa i riblje filete odvojeno nasijecite na tanje trakice. Začinite povrtnim začinom, solju i biberom. Napravite tekuće tijesto od piva koje se naziva Orli. U žumanca umiješajte malo ulja pa dodajte malo brašna i malo mlijeka. Polako dodajite brašno i pivo, tako da tijesto bude malo gušće od tijesta za palačinke. Na kraju dodajte umućeni snijeg od bjelanaca. Smjesa treba biti pjenasta poput smjese za klasični biskvit. Trakice mesa uvaljajte u brašno, a zatim umočite u tekuće tijesto. Pohujte u dubokoj vrućoj masnoći. Pohovano meso na kraju treba biti zlatno žute boje. Nakon pohanja ostavite odreske na upijajući papir, da se višak ulja ocijedi. Poslužite uz neki majonez umak.
Vjeko kaže: Između ostalog pivo pozitivno utječe na prokrvljenost, cirkulaciju krvi i krvni pritisak, te količinu šećera i vrijednost masnoća u krvi. Stoga dokazano smanjuje rizik od bolesti srca i krvotoka, posebno srčanog infarkta, zgrušavanja krvi, te povišene količine kolesterola i arteroskleroze.
Pivo ima posebno blagotvoran učinak i kada je riječ o bolestima i poremećajima u funkcioniranju mokraćnih organa. Kako djeluje antiseptički i diuretički, odnosno pospješuje izlučivanje mokraće, te tako smanjuje broj bakterija, ono se od pradavnih vremena koristi kao domaći lijek u slučaju upala bubrega, mjehura i mokraćnih puteva, te čestog, otežanog i bolnog mokrenja. K tome, pivo ne samo da ublažava probleme s bubrežnim kamencima nego djeluje i preventivno, odnosno smanjuje rizik za njihovu pojavu.
Jednako tako pivo štiti ljudske kosti, živce i mišiće te smanjuje rizik za pojavu žučnih kamenaca. Ono potiče probavu te, primjerice, smanjuje rizik od infekcije opasnom želučanom bakterijom Helicobacter pylori. Zahvaljujući velikom udjelu vitamina B-grupe, pivo pogoduje ljepoti i zdravlju kože, kose i noktiju. Nadalje, dokazano je i da umjerena konzumacija piva sprečava pojavu dijabetesa u staračkoj dobi.
Naravno, nikad ne treba zaboraviti da je pivo, kao i vino, zdravo samo u razumnim količinama dok u prevelikim količinama pivo kao alkoholno piće ne koristi nego šteti organizmu, prvenstveno jetri, gušterači i želucu.
2. Gratinirano povrće
Sastojci: kuhana mrkva, kuhani grašak, kuhani krompir, kuhana brokula, ribani sir, brašno, mlijeko, maslac
Priprema: Izmiksajte malo kuhane mrkve i kuhanog graška, te napravite bešamel sos tako što ćete popržiti malo brašna na maslacu pa zaliti mlijekom i dodati miksano povrće. U vatrostalnoj posudi složite kuhani krompir i brokulu, te prelijte bešamelom i ribanim sirom pa zapecite u pećnici 10-ak minuta dok se sir ne otopi.
Vjeko kaže: Pravo “zlatno kulinarsko doba” nastalo je u Francuskoj u vrijeme vladavine Louisa XIV. Odmah poslije formiranja francuske Akademije nauka, u Versaju je osnovana i Gurmanska akademija, sastavljena uglavnom od književnika - sladokusaca, u kojoj je glavnu riječ vodio Voltaire. Zahvaljujući tome, u to vrijeme nastali su mnogi čuveni specijaliteti koji i danas predstavljaju prave bisere kulinarskog umijeća. Članovi Akademije često su se sastajali i prikazivali svoja dostignuća, pa je tim sastancima često prisustvovao i sam kralj, poznati ljubitelj dobre hrane. Na takvom jednom skupu je markiz Bešamel, dvorski ministar, s ponosom iznio svoju najnoviju gastronomsku kreaciju, veoma ukusan bijeli sos od putera i mlijeka. Članovi Akademije gurmana bili su oduševljeni, a posebnu pohvalu izrekao je Louis XIV: “Sos bešamel, jer samo tako može da se zove, predstavlja pravo zadovoljstvo za nepca sladokusaca i ja ću od svog kuhara zahtijevati da se ubuduće ovaj sos uvijek nalazi na mojoj trpezi”. Sos bešamel se i danas priprema u svim boljim restoranima i često se koristi kao osnova za neke druge, novije sosove, kao i za pripremu različitih jela.
DESERTI
1. Torta od palačinki s brusnicama
Sastojci: palačinke, čokoladni namaz, prženi lješnici, bademi, orašasti plodovi, pekmez ili džem, brusnice, kakao, šećer u prahu
Priprema: Na tanjiru za torte slažite palačinku na palačinku, a svaku prethodno namažite čokoladnim namazom i pospite nekim od mljevenih orašastih plodova. Dvije ili tri palačinke u sredini premažite nekim pekmezom ili džemom, te pospite brusnicama. Dekorirajte kakaom i šećerom u prahu.
Vjeko kaže: Brusnice sadrže hipuričnu kiselinu koja je prirodni antibiotik, dok antocijani i proantocijanidi potiču obnovu ćelija korisnih za vid. Kao sastojak umaka, osim što olakšavaju probavljivost jela, brusnice čuvaju i probavni sistem od brojnih bakterija i gljivica. Brojna su istraživanja pokazala da sastojci iz brusnica uništavaju i Helicobacter pylori, za koji se pretpostavlja da je u najvećem postotku uzročnik čira na želucu.
Plod brusnice iznimno je bogat vitaminima i mineralima (vitamin C, vitamin A, kalij…) te obojenim tvarima koje nazivamo fitohemikalije. Upravo su brojni bioflavonoidi, čiju su ljekovitost potvrdili laboratorijski testovi, brusnicu lansirali među “top namirnice” iznimno cijenjene u prehrani osoba izloženih stresu. Kao snažan antioksidans pridonosi prevenciji brojnih kardiovaskularnih bolesti i nekoliko vrsta karcinoma. Sok od brusnice i džemovi od brusnice najstariji su načini pripreme jela u sezoni zrenja ploda. Sokom su se krijepili umorni i oporavljali bolesni. Dodatak su i kod pripreme rakija koje su obogaćene ljekovitim biljem. Rijetko se koja namirnica okitila ovako brojnim atributima i potvrdila svoj doprinos zdravlju kao što je slučaj s brusnicom.
2. Kruške s medom
Sastojci: zrele kruške, narandžin sok, med, đumbir, maslac, pistacije i bademi, sladoled
Priprema: Kruške operite i ogulite pa im odstranite sjemenke. Vatrostalnu posudu premažite s malo maslaca i u nju stavite kruške. U zdjelici promiješajete đumbir, med i narandžin sok te s tim prelijte kruške pa pecite u već zagrijanoj pećnici 20-ak minuta dok ne omekšaju. Poslužite ih vruće posute pistacijama i bademima uz sladoled.
Vjeko kaže: Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven (kadulja, lipa, kesten, djetelina, vrijesak, akacija, mješavine cvijeća, eukaliptus, lavanda, majčina dušica, suncokret i brojne druge vrste). Iz tih su razloga različite od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji.
Apikultura, tj. držanje pčela za proizvodnju meda, datira iz 2 400 g. p.n.e. Med se vjekovima smatrao svetom hranom zbog svojih izvanrednih slatkih svojstava i zbog toga što je bio rijedak. Koristio se u religiozne svrhe kod poštovanja bogova, za balzamiranje preminulih, kao i u razne medicinske i kozmetičke svrhe.
Med je mješavina najmanje 180 različitih tvari, brojnih organskih kiselina (jabučna, limunska, mliječna, pa čak i mravlja kiselina), različitih vitamina, minerala, enzima, voska, polenovih zrnaca, eteričnih ulja.
Čuvanje meda je vrlo jednostavno. S obzirom da mu je trajnost neograničena zbog velike koncentracije šećera, čuvajte ga na hladnom mjestu, ali ne u frižideru, dalje od izravnog svjetla i u čvrsto zatvorenoj staklenki.